Ratatweera!

Četrdesetogodišnju posve specifičnu i jedinstvenu umjetničku praksu Gilberta i Georgea ukratko bih nazvala djelatnim antifašizmom.

Daleko od manifestne aktivističke patetike, njihov stvaralački moto "umjetnost za sve" očituje se u postupcima resemantizacije, odnosno u stvaranju pojmova koji nevidljive mehanizme normativnih praksi društvenog isključivanja i pripadajućeg im nasilja čine vidljivima.

Učnike i smisao njihove dosljedne socio-kritičke umjetničke prakse nalazim potrebnim kontekstualizirati riječima kojima Judith Butler, jedna od najutjecajnijih filozofkinja današnjice, započinje knjigu Excitable Speech: The Politics of the Performative, objavljenu 1997. godine:

"Koja vrsta tvrdnje je posrijedi kad ustvrdimo da smo povrijeđeni jezikom? Jeziku pripisujemo djelatnost, moć ranjavanja, a sebe postavljamo kao objekt te ranjavajuće putanje. Da li bi nas jezik mogao povrijediti da na neki način nismo lingvistička bića, bića kojima je jezik potreban da bi postojala. Je li naša ranjivost jezikom posljedica toga što smo stvoreni u njegovim terminima? Ako smo stvoreni u jeziku, onda ta formativna moć prethodi i uvjetuje svaku odluku koju o njemu možemo donijeti, ranjavajući nas otpočetka svojom prethodnom moći."

Više...

Na kiosku smo kupili posljednji (tek treći) broj političkog dvotjednika Objektiv koji izlazi u vlastitoj nakladi (dakle, EPH free). Prijatno je iznenađenje jer, osim rubrike za kulturu, Objektiv ima i rubriku nazvanu Brisani prostor u kojem, kako uredništvo kaže, otvara prostor autorima koji žele izraziti svoje mišljenje i stav o ključnim društvenim pojavama i problemima.

Posljednji broj ima i veliki dossier o aktivistima iz Varšavske ulice, i na kraju komentar bivše feralovke – Nataše Škaričić, koja piše o problemu korupcije u zdravstvu. Potrebno je istaći kako za Objektiv piše i svima poznati Hrvoje Appelt. U svakom slučaju, zanimljivo osvježenje na medijskoj sceni. Vidjet ćemo hoće li Objektiv zaživjeti i kakav će odjek ovog dvotjednika u javnosti biti.

17. svibnja 1990. godine, prije 20 godina, Svjetska zdravstvena organizacija uklonila je homoseksualnost s popisa Međunarodne klasifikacije bolesti. Upravo zbog toga taj datum se obilježava diljem svijeta kao Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije.

Jelena Poštić tekst Homofobija među nama, u kojem objašnjava 4 najčešća oblika homofobije: personalnu, interpersonalnu, institucionalnu i kulturalnu, počinje riječima:

"Svi/e smo homofobični/e. Bez obzira na našu seksualnu orijentaciju, bez obzira na način na koji smo odgajani, bez obzira na naša životna iskustva ili razinu tolerancije koju posjedujemo.  Moć homofobije je dovoljno velika da drži 10% populacije u poziciji da žive živote u strahu i/ili opasnosti, a preostalih 90% zarobljenima u vlastitim strahovima. Analogna tome je moć seksizma koja u poziciji straha drži znatno veći postotak žena".

Svake godine na međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije različite akcije održavaju se u preko 50 zemalja. Kako će se obilježiti u Hrvatskoj, čitajte u nastavku.

Više...

Ako nemate baš jasnu predodžbu o tome zašto bi u životnu rutinu bilo dobro uključiti aromaterapiju, evo nekoliko informacija koje mogu biti korisne za formiranje mišljenja o toj temi.

Više...

Samostalna izložba Rekreacija autorice Ive Kovač otvara se u ponedjeljak 10.svibnja 2010. u 20:00 sati u Galeriji SC u Zagrebu (FB event).
Izložba se može pogledati do subote 15.svibnja.
Iva Kovač - rekreacija VB35 (ulje na platnu)

Iva Kovač - rekreacija VB35 (ulje na platnu)

Koncepcijska izložba Rekreacija na jednom mjestu okuplja radove koji se kritički odnose prema obrazovnom sustavu i obrascima koji se kroz taj sustav usvajaju. Iva Kovač je orijentirana na performativne umjetničke prakse i odnos estetike i etike u performativnoj produkciji.estetike i etike u performativnoj produkciji.


Ova izložba suma je tvoga rada kroz zadnjih nekoliko godina. Možeš li nam reći više o radovima i njihovim polazištima? Kako i zašto je došlo do ideje da sve radove, koji su nastali neovisno jedni o drugima, ujediniš u zajedničku priču kroz ovu izložbu?

Radi se o tri rada nastala kroz zadnje godine studija koji se odnose na moje vlastito iskustvo studiranja a nisu rađeni kroz uobičajeni proces mentoriranja već neovisno ili usprkos njemu.

Poljubac je kritička intervencija u tuđi performans koja služi propitivanju idejnih postavki dotičnoga rada. Kroz njega pokušavam govoriti o obrazovnom sustavu koji puno uspješnije prenosi informacije o formalnim aspektima rada dok se teže nosi s razumijevanjem idejnih postavki.

(Re)produkcija (o radu, osvrt) je rad koji započinje rečenicom pročitanom u ispitnoj literaturi koja glasi: „Žene nemaju potrebu baviti se umjetnošću jer imaju sposobnost rađanja“. Izjavu negiram dijeljenjem serije plakata s likom djeteta i neformalnim razgovorom s publikom o motivima rada koje, kroz institucionalizaciju rada u galeriji, preobražavam u umjetničko djelo.

Rekreacija, ujedno i moj diplomski rad, nadovezuje se na prethodna dva rada, ali se zbog konteksta za koji je stvorena koristi klasičnim, slikarskim medijem i tekstom koji, iako se može tumačiti kao standardno obrazloženje diplomskoga rada, je integralan a ne naknadno dodan. Za razliku od prva dva rada u kojima kroz vlastito prisustvo stvaram rad (izvodim performans), ovdje se osvrćem na performans kao temu, odnosno na jednu od njegovih specifičnosti.

Više...

Tri su se novinarke Jessica Bennett, Jesse Ellison i Sarah Ball uhvatile teškog zadatka: za posljednji su broj Newsweeka odlučile napraviti poseban temat posvećen spolnoj diskriminaciji u medijima. Paradoksalno, svoju su tezu argumentirale slučajem Newsweeka, svoje matične novine, prisjećajući se kako je to izgledalo nekada, a kako izgleda danas. Nažalost, zaključak im je isti – malo se toga promijenilo.

Nova i generaciju starija ženska garda Newsweeka

Nova i generaciju starija ženska garda Newsweeka

U tekstu Feminism or Bust, objavljenom jučer na newsweekovoj stranici, Jessica Bennett (rođena 1981.) objašnjava kako je glavni problem feminizma danas – priznati da za njim još uvijek ima potrebe. Štoviše, sad je potrebniji nego ikada jer seksizam nije nestao, samo je teže na njega ukazati.

Prije se direktno ženama stavljalo do znanja da nisu sposobne raditi kao novinarke i spisateljice jer se smatralo da je to muški posao, a danas smo suočene sa seksizmom koji jedino statistika razotkriva: ako od 49 prošlogodišnjih Newsweekovih naslovnica, samo njih šest napišu žene – to sigurno nije poruka da je borba za ravnopravnost uspješno okončana.

Više...

Meryl Streep. Just because.

Meryl Streep. Just because.

Prošlogodišnja dodjela Oskara izazvala je, ako se sjećate, određene kontroverze: ljudi su se bunili na Hugha Jackmana, zapanjivali se pred činjenicom da je povratnik sezone Rourke izgubio od Seana Penna, urlikali od oduševljenja kad je Slumdog Millionaire prošao kroz kipiće poput ralice. Ovogodišnja se sasvim sigurno neće pamtiti po kontroverznosti -- zapravo, mislim da će se pamtiti kao jedna od najpredvidljivijih i najdosadnijih ikad -- ali čak ni kao takva, nije bila posve nezanimljiva: Obilježile su je upravo stvari kojima se Milerama bavi: žene, žanr i žolitika.

Najbolja stvar koja se dogodila ove godine svakako je to što je, po riječima Barbre Straisand, došlo vrijeme, i jedna žena osvojila je Oskara za redateljski rad.

Taj se ishod dao predvidjeti iz više razloga: jedini ozbiljni favoriti bili su Bigelow i njen bivši suprug, a Cameron je em već nakupio sasvim dosta Oskara, em se natjecao s Avatarom, najskupljim i financijski najuspješnijim filmom svih vremena, koji je ujedno tehnološki revolucionaran i SF.

Više...

Osmi mart nije Valentinovo. Flowers won't do.

Pisale smo o Doručku i tekstilnim radnicama. Upravo je njihovom inicijativom, početkom 20. stoljeća u Americi, započela ozbiljnija politička borba žena za ravnopravnost. U međuvremenu je Dan žena na zapadu dobio komunistički predznak i prestao se slaviti, a u zemljama Istočnog bloka (uključujući i SFRJ) – degradirali su ga u dan cvijeća. Drugi val feminizma pobrinuo se da se ta greška donekle ispravi. Ali samo na zapadu.

Više...

Utisci s prvog Doručka s novinarima/kama Centra za ženske studije

Želeći potaknuti bolju i redovitiju suradnju, Centar za ženske studije je 2. ožujka organizirao u svojim prostorijama druženje novinarki/ra sa Svjetlanom Šokčević, predsjednicom Sindikata tekstila, obuće, kože, gume Hrvatske i njezinom kolegicom, Jagodom Milidrag-Šmid, predstavnicom Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. Treća je gošća trebala biti dr. Snježana Vasiljević s Pravnog fakulteta u Zagrebu, ali je gostovanje morala otkazati. Da je u pitanju ozbiljna inicijativa govori, između ostalog, i publikacija Centra pod nazivom Ostvarivanje politike jednakih mogućnosti za tekstilne radnice/ke (2009.), ali i činjenica da se poziv medijima poklopio s trenutno aktualnom aferom oko kupoprodaje Pamučne industrije iz Duge Rese.

Svjetlana Šokčević i Rada Borić

Svjetlana Šokčević i Rada Borić

Više...

Iz editorijala 'Ten'-a, zima/proljeće 2010

Iz editorijala 'Ten'-a, zima/proljeće 2010

Fotografija je, kratko rečeno, glavno oružje modne industrije kojim ona istovremeno gradi savršen, utopijski svijet i iz njega isključuje sve one koji mu nisu novčano dorasli.

Uzmimo za primjer editorijale iz najnovijeg broja Ten magazina. Fotografi Max von Gumppenberg i Patrick Bienert reinterpretirali su Vrli novi svijet na način koji potpuno briše satiričnu, distopijsku narav Huxleyevog djela. Dobili smo naizgled politički ispražnjenu verziju kojoj je bitna samo usklađenost boja: Alfe nose sivo, a Bete likuju što nisu na njihovom mjestu, ali i što nisu na mjestu nižih klasa itd. Naravno, podrazumijeva se da osobe kojima je Ten dostupan znaju prepoznati homage Huxleyu iako on nigdje nije eksplicitno naveden kao inspiracija. Čitatelji moraju, dakle, biti obrazovani, što prevedeno na jezik Vrlog novog svijeta, odnosno na jezik kapitalizma, znači da moraju biti pripadnici jedne od viših klasa.

Više...

Billy Tipton (1914 - 1989) rođen je kao Dorothy Lucille Tipton, a bio je američki jazz glazbenik.

Billy Tipton (1914 - 1989) rođen je kao Dorothy Lucille Tipton, a bio je američki jazz glazbenik.

"Otkada imam svijest o sebi, od druge ili treće godine, imam taj osjećaj da je moje tijelo pogrešno, kao da su mi psiha i tijelo loše spareni. Kasnije je to postao trajni osjećaj zarobljenosti u mesu koje nosim. Zatočena svijest jednog spola u fizici drugoga, tako bih to nekako opisala, mada je sve skupa daleko kompleksnije. Kao mala bih navečer prije spavanja molila Boga da se ujutro probudim kao curica. Puno godina kasnije sam to sama morala riješiti"

 

kaže Anika s osmijehom koji se zaustavlja negdje na pola puta između ciničnoga i melankoličnoga. Anika ima 29 godina i konačno "crno na bijelom" potvrdu da je ono što je oduvijek tvrdila da jest - žensko.

Više...

I Robert Pauletić je nedavno prošao lišo sa svojom bijednom reklamom za novu putopisnu knjigu 'Himalaja' kojom je u duhu vitalnog homo balcanicusa pozvao žensku publiku "mala moja, sidni mi na jaja pa ćeš vidit šta je Himalaja", uvjeren valjda da je tom rimom dosegao orkanske visove duhovitosti i originalnosti...Kad je prije nekoliko godina Dimitrije Popović napravio ciklus reklamnih plakata za našu najpoznatiju klaonicu pa mlađahna ženska tijela vrlo doslovno izjednačio sa životinjama samljevenim u Gavrilovićeve salame, nije se dogodio nikakav masovni prosvjed građana niti je tko policiji dojavio kako te reklame vrijeđaju njegovo ljudsko dostojanstvo.

Kad je za reklamu neke marke automobilskih guma iskorišteno golo žensko tijelo, razvučeno u špagu, pa na sliku nadopisan slogan 'Prijanja uz sve podloge', nisu zabilježene gnjevne reakcije ni pobuna protiv seksizma i gluposti koja u ovom društvu bubri kao kurje oko na penzionerskom stopalu. Reagirale su samo civilne udruge i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova - i to, predvidljivo - s nikakvim rezultatom.

I Robert Pauletić je nedavno prošao lišo sa svojom bijednom reklamom za novu putopisnu knjigu 'Himalaja' kojom je u duhu vitalnog homo balcanicusa pozvao žensku publiku "mala moja, sidni mi na jaja pa ćeš vidit šta je Himalaja", uvjeren valjda da je tom rimom dosegao orkanske visove duhovitosti i originalnosti. Sudeći po šutnji širokog puka, izgleda da je puk nasjeo na nesputani humor poznatog autora kvizova. (Možda je odande i vidio tu Himalaju.)

Više...