|
15. 11. 2010.
knjige
Lamija Begagić (Zenica, 1980) bosanskohercegovačka je autorica koja trenutno živi i radi u Sarajevu. Na nedavno održanom Sajmu knjiga u Beogradu, predstavljena je javnosti njezina nova zbirka priča Jednosmjerno (Fabrika knjiga, 2010). Nakon prve zbirke Godišnjica mature (2006) koju je objavila u Sarajevu (Omnibus), a zatim i u Beogradu (Rende), zanimalo nas je što o svojoj drugoj knjizi ima za reći i zbog čega je kao lajt-motiv knjige odabrala putovanja i kretanje. Begagić je ove godine boravila u Splitu, kao stipendistica rezidencijalnog programa. Više o tom iskustvu možete čitati na blogu koji je za vrijeme svog boravka vodila na adresi - http://splitskost.blogger.ba/.
Američki umjetnik Peter Gardfield ima projekt nazvan Mobile Homes – niz fotografija koje prikazuju leteće kuće, demolirane, iščupane iz temelja. Čini se kako su tvoje priče upravo jedno takvo putovanje: tvoji su likovi često suočeni s ponekada suptilnijim, ponekada očitim gubljenjem tla pod nogama ili kućom koja se kreće htjeli to oni ili ne. Govore li ljudi više o sebi kada su u pokretu?
Moji likovi su u tranzitu svakodnevnice, čak i kad se ne kreću fizički, čak i kad su zarobljeni u slijepoj ulici malog rudarskog naselja načičkanog barakama. U njihove priče učitano je mnogo više od klasičnog mjesta i vremena radnje. Ja, prosto, volim bilježiti te kratke rezove, isječke iz ljudskih života o čemu sam dosta govorila kada sam pričala o Godišnjici mature, a što se ponavlja i u Jednosmjernom. Kada uzmete dio nečijeg života, njegovo parče, pa ga izrežete iz cjeline, kao hirurg neko strano zloćudno tijelo, uvijek imate osjećaj izmještenosti i tog gubitka tla pod nogama. I nije više važno da li se junaci zaista sele iz grada u grad, u potrazi za mjestom gdje će trajnije spustiti kofere ili voze od veterinarske stanice u kojoj su uspavali psa ka kući gdje ih ne čeka niko. Osjećaj je gotovo pa jednak.
|
18. 10. 2010.
Kino, Tv, kokice, filmovi, serije...
Shayler, Vissarion, INRI Cristo
Valerie Gudenus i Heloisa Sartorato napravili su zaista dobar dokumentarac. Moj je problem što sam očekivala malo dublje poniranje u materiju. Film predstavlja 3 osobe koje svaka na svoj način misle da su Isus, odnosno Krist.
|
15. 10. 2010.
Kino, Tv, kokice, filmovi, serije...
Ne znam da li je meni u glavi život ljepši u zadnje vrijeme, ili su se i objektivno desile neke promjene. Nekoliko zadnjih ZFF-ova sam gotovo u cijelosti propustila, nije me puno filmova intrigiralo. Ove godine situacija je dosta drukčija, Zagreb Film Festival samo što nije počeo i nudi dosta filmova koje želim pogledati. A sa druge strane, slažem se sa Mateom Jocić: mogli smo se i više razveseliti programu, da imamo priliku vidjeti recimo ove filmove. No, ljudski je nadati se da će oni doći u redovnu distribuciju.
Laura Halilovic, Debra Granik, Diana Fabiánová
Na ZFF-om glavnom dugometražnom programu nema puno filmova redateljica (2 od 12), ali ono što ih ima, to je zaista poslastica. S druge strane, najviše je autorica u natjecateljskom dokumentarnom programu (7 od 17), koji je najjači program ("dragulj u kruni", kako je primjetio i Pavičić) ovogodišnjeg ZFF-a.
|
23. 06. 2010.
knjige
Tomislav Čadež misli kako je Život u raju Vlatke Pokos vrhunski roman kakav se rijetko viđa, bolji od svega što hrvatske spisateljice pišu danas. Na stranu što je Čadežov sud smiješan, njegov je hvalospjev romanu hrvatske starlete odlična reklama. Zato Cunterview nudi svoju protukandidatkinju. Nekoga tko odlično piše ne zato što je "ponižena i prevarena" nego načitana i obrazovana žena. Govorimo o prvijencu Olje Savičević Ivančević Adio kauboju (Algoritam, 2010), romanu koji je teško ispustiti iz ruku.
Savičević Ivančević je već poznata hrvatskoj javnosti kao autorica nekoliko knjiga poezije i kratkih priča, a ovim se romanom potvrđuje kao izvrsna pripovjedačica od koje možemo očekivati još puno toga. Smrt u obitelji, život u provinciji, komplicirani međuljudski odnosi, rodne razlike i, naravno, kauboji – samo su neke od tema kojih se spisateljica dotakla u svojoj knjizi.
|
26. 04. 2010.
knjige
Prezime Nine Power sve govori. Njezina knjiga One-Dimensional Woman (Zero Books, 2009.) je ljuta knjiga, ali ljuta na nevjerojatno zabavan i konstruktivan način. Riječ je o vrlo snažnom i subverzivnom djelu koje bi sve feministkinje i žene koje to nisu trebale držati pored uzglavlja. Power na samom početku postavlja bitno pitanje: Gdje su nestale sve zanimljive žene? I daje objašnjenje zbog čega se može učiniti da ih nema: konzumerizam je učinio svoje.
Na sedamdesetak stranica, Nina Power poručuje da se feminizam mora pooštriti, istrguti iz veselog, šopingholičarskog sna u kojem se ženama nudi razblažena, kapitalistička verzija emanicipacije, po kojoj su i žene poput Sarah Palin – feministkinje, iako su, politički gledano, nešto posve suprotno.
|
29. 03. 2010.
knjige
Naslovnica knjige
Kathy Griffin je svoju autobiografiju Official Book Club Selection reklamirala gdje je stigla i uspjela je – naručili smo je, pročitali i, naravno, uživali. Griffin je opisala svoj put od neugledne djevojčice koja se od školskih nasilnika naučila braniti humorom, do poznate komičarke koja kruh zarađuje ismijavajući hollywoodske zvijezde. Govorila je i o ozbiljnijim stvarima, uključujući i priču o starijem bratu – pedofilu. Otvoreno je pisala o vlastitom promiskuitetu, o propalom braku i nizu drugih, s komedijom nespojivih stvari. Čitava je knjiga, bez obzira na nešto ozbiljnija poglavlja, jako zabavna i pisana u prepoznatljivom stilu njezinih stand up nastupa. Uostalom, sam naslov knjige udara u američku svetinju, Oprah Winfrey, pa ako ni iz jednog drugog razloga – knjigu bi trebalo pročitati makar zbog toga što je Griffin rijetko hrabra žena koja želi slavu i novac, ali bez ulizivanja. (7.8/10)
|
25. 03. 2010.
Kino, Tv, kokice, filmovi, serije...
Zrinka Cvitešić kao Luna i Leon Lučev kao Amar
Ako ste mislili da je nemoguće napraviti ljubavni film s Vehabijama – prevarili ste se.
Jasmili Žbanić je to pošlo za rukom: film koji je mogao/trebao biti zanimljiva kritika vehabizma, postao je banalna pričao o mladom paru i Vehabijama koje su ih nakratko razdvojile.
Razočaranje je još veće ako se prisjetimo njezinog ranijeg ostvarenja – Grbavice, filma koji je oduševio i kritiku i publiku. Na putu je, međutim, totalni promašaj – film je nedorečen, uvredljivo površan. Žbanić kao da je htjela i vrapca u ruci i goluba na grani: htjela se dotaći bitne teme, ali se uplašila uhvatiti u koštac s njom, pa ju je, za potrebe filma, izmjestila iz konteksta i stavila u potpuno egzotično okruženje (Jablaničko jezero) kojim trenutne političke probleme Bosne i Hercegovine pokušava depolitizirati i učiniti vječnima.
|
24. 03. 2010.
knjige
Pažnja! Pažnja! Knjiga koja nam je trebala i koju smo napokon dobile! Govorimo, naravno, o novoj knjizi Mime Simić Otporna na Hollywood - ogledi iz dekonstrukcije tvornice snova.
Za Simić nema svetih krava: svaki je hollywoodski film, redatelj, lik materijal za ozbiljnu analizu. Da, tako je – i Willy Wonka. Pogotovo on! Treba imati na umu da je pozicija iz koje Simić vrlo dosljedno analizira i kritizira američki Bollywood – pozicija rodno i spolno osviještene kritičarke. Ona se koristi svim raspoloživim sredstvima kako bi film uhvatila za rogove, ali najčešće piše iz queer perspektive iz koje se najbolje vidi koliko je Hollywood umjetno sladak i neprirodno straight. Svako je skretanje – silazak s platna, odlazak na marginu. Otporna na Hollywood, međutim, pokazuje da je upravo to skretanje jedini način da film doista pogledate. Bez tih interpretacijskih diverzija – odlazak u kino svodi se na puko jedenje kokica i ispijanje Coca-Cole.
Uostalom, ako čitate ovaj tekst znači da se već skrenule i na pravom ste putu. Dodajte tome i knjigu Mime Simić i nikada se više nećete izgubiti. Pogotovo ne u kinu. (10/10)
|
23. 03. 2010.
Kino, Tv, kokice, filmovi, serije...
Edie Falco kao Nurse Jackie
Nurse Jackie – nova je serija sa starom temom bolničkih zavrzlama. Crnohumorna poput Dr. Housa, Nurse Jackie daje uvid u pomaknut svijet medicinskog osoblja, svijet u kojem su nabolji oni koji su ovisnici o opijatima, odnosno sredstvima protiv bolova. No, Jackie nije House – ona nije vuk samotnjak, iako preferira ljude koje bi volio i legendarni doktor.
Jackie je preljubnica i ovisnica s velikim srcem. Ona je obiteljski čovjek, odnosno – žena. I dr. House i sestra Jackie su izvrsni poznavatelji ljudske psihe, s tom razlikom što Jackie odlično poznaje samu sebe. Ženama koje vjeruju da mogu biti veće frajerice od najvećih televizijskih frajera – predlažem Nurse Jackie: ženu koja je puna mana i zbog toga – naprosto neodoljiva.
Seriju su osmislile Liz Brixius, Linda Wallem te Evan Dunsky; u ulozi sestre Jackie briljira Edie Falco koju smo imali prilike gledati u Sopranosima, a redateljske se palice, između ostalih, prihvatio i Steve Buscemi. Uostalom pogledajte same, pa nam recito što mislite. (8/10)
|
22. 03. 2010.
glazba
Malo koja poklonica glazbe Joanne Newsom (1982), čiji su zaštitni znaci harfa i prodoran, vrlo visok glas, nije ostala u čudu kada je početkom godine doznala da će novi album ove glazbenice biti – trostruk. 
Have One on Me donosi više od dva sata glazbe, (osamnaest pjesama na tri CD-a), pa slušanje sliči putovanju za koje svaka slušateljica izrađuje vlastitu mapu. Krajolikom i sada dominira Joannin čaroban glas, donekle nježniji, produbljen, ali (nažalost) bez onog intenziteta koji ga je krasio na prethodnom albumu (Ys iz 2004). Harfi je u većini pjesama pridružena bogata, ali nenapadna orkestracija – gudački i puhački instrumenti, klavir i bubnjevi diskretno su smješteni u zvučnu sliku, u "službi" dinamike pjesama i Joannina glasa koji ispreda vrlo poetične ljubavne stihove. Ukratko, riječ je o još jednom lijepom (toplom, komornom, polaganom) albumu ove izvođačice, koji od slušateljice doduše zahtijeva vrijeme i strpljenje, prilaženje s različitih strana, ali to nagrađuje sjajnim kompozicijama poput Have One on Me, 81, No Provenance, Soft as Chalk… (8/10)
