| 12. 02. 2010.
Da je upravo Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe – Centra za seksualna prava Zagrepčanka godine, odlučila je 11. veljače zagrebačka Gradska skupština, a nagrada (osim titule tu je i 50 tisuća kuna) će joj biti uručena 8. ožujka na Međunarodni dan žena.
Draga Maja, čestitke!
Mr. sc. Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe – Centra za seksualna prava, osvajačica je nagrade Grada Zagreba Zagrepčanka godine, koja se dodjeljuje građankama glavnoga hrvatskog grada koje su svojim djelovanjem znatno pridonijele afirmaciji žena u društvu i u javnosti, afirmaciji ženskih ljudskih prava i ravnopravnosti spolova te postigle prepoznatljive rezultate na podizanju kvalitete života žena u Zagrebu s gospodarstvenog, socijalnog, humanitarnog i drugog stajališta.
| 11. 02. 2010.
Intervju sa Radom Borić, feministkinjom, profesoricom i voditeljicom Centra za ženske studije
Mlade žene, polaznice obrazovnog programa Centra za ženske studije, ističu da njihove prijateljice ili poznanice smatraju da je feminizam za njih već sve odradio, da mogu, a dokazuju da mogu, »sve kao i dečki«, da se ne trebaju deklarirati feministkinjama već živjeti svoj autentični zivot, što je jedan od postulata feminizma. No, nisu pritom svjesne prijetnji da osvojena prava lako možemo izgubiti, da nam ih nitko nije poklonio, da iza tih prava stoje godine ženskog aktivizma, borbe koja je utemeljena u feminističkoj misli
U medijskom progonu feministkinja devedesetih, Rada Borić je bila izdajica koja surađuje sa »srpskim fašističkim agresorom«, lezbijka koja se okomila na zakone prirode, antižena koja degenerativno djeluje na Domovinu i još koješta. Takve su se bujne nakupine epiteta do danas uglavnom raspršile, no profesorica, teoretičarka i aktivistica dosljedna je u onome čime je devedesetih na sebe i navukla gnjev pravovjernih egzorcista: promicanjem ljudskih prava žena i kritiziranjem onih dijelova društva u kojima se ta prava potiru.
Jedna od ključnih osoba ženske scene, Rada Borić je najpoznatija kao voditeljica Centra za ženske studije, autonomne riznice subverzivnog znanja koje je izbjeglo kontaminaciju i filtriranje obrazovnih institucija, a koja 13. veljače slavi svoju 15. godišnjicu. Od ostalih natuknica u impozantnoj biografiji, za izdvojiti je da je radila kao lektorica hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Helsinkiju, na Indiana University i Filozofskom fakultetu u Zagrebu; da je članica Upravnog odbora Europskog ženskog lobija, najveće ženske organizacija u EU koja okuplja više od 2000 ženskih organizacija iz 35 država; da je bila angažirana na zaštiti svjedokinja na sudu u Haagu, da je regionalna koordinatorica V-daya, globalnog pokreta protiv nasilja nad ženama; da joj je dodijeljeno visoko finsko odličje za kulturu, Vitezica reda bijele ruže Finske; da je tijekom rata radila u Centru za žene žrtve rata, i da je autorica zasad jedinog rodnog rječnika, Finsko-hrvatsko-finskog, u koji namjerno nije uvrstila imenicu »koljačica«.
