Poezija i Proza
| 22. 02. 2010.
ilustracija by Anette L'orange
Ipak, reality show nije jedino područje gdje bi Marki mogla pokazati kreativnost. Ona je senzibilno i delikatno biće. Koje je svojedobno pisalo poeziju. Hermetičko-simbolističku, s naglaskom na nadrealističkim psovkama. Njima je plastično dočaravala dubinu depresije, izazvanu pubertetskom krizom identiteta.
Tu i tamo ubacila bi prizore sado-mazo seksa, jer je smatrala da će tako lakše pridobiti publiku. Što bi se vjerojatno i desilo, da su njezini stihovi imali šanse da dođu do čitatelja. Ali nisu, jer je drug urednik komunističkog omladinskog lista bio mišljenja da bi takva poezija atakirala na moralnu okomicu u dušama mladih drugarica i drugova.
Pa je Markine priloge okomito spuštao u koš, iz obzirnosti spram morala i komunističkih duša. No kako je ova neumorno producirala nove i nove uratke i promptno prosljeđivala u redakciju, urednik je odlučio da joj veoma obzirno dade do znanja da su njezini prilozi nepoželjni. Nježno, putem stihova, ovih:
KRTIČKI OSVRT
Pjesme su ti grozne skroz,
curo, baci se pod voz!
Izričaji baš su grubi
što ih rabiš! Daj se ubi!
Strofe tvoje su preduge
od beznađa i od tuge.
Ali bolni očaj mine
pjesnikinju kad pogine.
Čemu da se pati, brine?
Ženo, baci se na šine!
Kad lokomotivu spaziš
nemoj da se preneraziš,
nego lijepo brzo skoči
da ne stigne da prikoči.
Gorke suze s tvoga lica
izbrisat će željeznica.
Pjesme više nemoj slati,
radije si muke skrati.
Primi ovaj savjet mali
i do pruge daj zapali!
Marki nije zapalila do pruge, umjesto toga zapalila je joint , oprostila se od poezije i prionula na prozu. Ponešto je i objavila, u visokotiražnim časopisima. Koji su se, tokom pada komunističkog puritanizma i Berlinskog zida, prodavali u crnim plastičnim ovitcima s natpisom 'porno'. Tu su dominirale rečenice tipa:
"Opkoračila sam ju kao da to radim svakog jutra i veselo se igrala njezinim preponama, još uvijek pokrivenim vatrogasnom uniformom, podstičući plamen između svojih nogu, koji nije imao izbora, već da izgara zatočen ispod gaća, hulahopki, kožnih hlača i pregače za zavarivanje..."
"Spuštam se svojim tijelom niz njezino, izvijajući se i trljajući, gibam se kao gmizavac, veliki, gladni, koji zijeva u nebo i škljoca zubima kao kastanjetama, u ritmu sudbinskih neumitnosti neotklonjive karme..."
"Pokretom, energičnim kao okretaj zavrtnja, skidam joj gumicu sa kose i otkrivam snagu njezinog vrata koji se izvija, hvatajući zrak kroz vrele zaduhe zgusnute strasti…zavlačim prste u njezinu kosu, primičem njezino lice sebi, bliže, niže, da, tamo gdje njezin topao i čvrst jezik pronalazi svoje pravo mjesto…želim joj zariti nokte u leđa i natjerati je da me zadovolji u momentu, ali radije odgađam i obuhvaćam rukama glatkoću njezinih polutki, lagano udaram tročetvrtinski ritam, zatim brže, sinkopirano…nasrćem na njezina tajna mjesta, prepuštajući se deliriju požude, ne vodeći računa o strahu kojeg osjeća preda mnom, starijom i iskusnijom…plazimo jedna oko druge, isprepletene i odmičemo se od fizičkog postojanja, brechtovski začudno primjećujući da više nemamo tijela, nego pulsirajuću energetsku plazmu, koja se neumitno rastače u drugom zakonu termodinamike, darujući sebi kroz niz malih smrti, blaženi dodir vječnosti…"
Lijepo, zar ne? No, dinamične slike koje su se kovitlale u njenoj glavi bile su tek kompenzacija praznine koja je vladala u stvarnom životu. Najbolje godine života prošle su joj u ljubavnim patnjama.
