Markine meditacije
| 10. 03. 2010.
photos by QueerZine Archive Project
'Ne kužim i ne kužim… Zašto sve mora biti glupo i nepotrebno komplicirano, čak i gej scena?'
Aha, cura iz disca pomirila se sa svojom bivšom, fatalnom Marinom. A Marki je opet izvisila.
'Ako žena brije glavu, a ne brije noge i oblači se u kožu, onda je muškarača, ružna, fuj i ne može si naći curu', nastavlja Marki, 'ako nosi haljinice, štiklice i šminkice, onda svi misle da se nastoji svidjeti muškarcima i cure ne primjećuju da je gay, čak ni kad im skoči u krilo…'
'Hm', koncentriram se u nastojanju da objektivno sagledam situaciju, 'a da, za promjenu, prigrliš casual stil, nešto umjereno, nenapadno?'
'Misliš da se maskiram u prosječnu strejtericu', podrugljivo će Marki, 'u uzornu majku i domaćicu, koja šeće okolo raščupana, krmeljiva i sofisticirana kao Marica Hrdalo?'
'Ja ne nosim šlafrok i krmelje', morala sam primijetiti, 'i nisam krštena kao Marica, za razliku od tebe.'
'Ti si izuzetak koji potvrđuje pravilo', poklopi me Marki, 'osim toga, družiš se sa mnom, a ja pozitivno utječem. No, zamisli da si prepuštena strejterskoj ženskoj škvadri iz kvarta, ha?'
Zaista, grozota! Ispijanje bezbrojnih prozirnih kavica i prepričavanje uvijek istih tračeva, između kojih je vječni br. 1 – 'ste čule kaj se priča o onoj Marici, zvanoj Marki, koja živi u kući na ćošku, kraj trafike?'
Naravno da sam čula, iz prve ruke.
A da one čuju sve što Marki meni kaže, pale bi u katatoniju od šoka.
Stvarno, kad bolje razmislim, malo koja strejterica ima privilegiju saznati sve o tim zamršenim gejlezbo odnosima. Tako kompliciranima, da što više o njima znam, to manje razumijem. Ipak, tješi me što nisam jedina. Jer, Marki nujno ispija moju prozirnu kavicu, dok joj pogled zbunjeno luta u daljinama. I tiho mrmlja: 'Ne kužim, ne kužim, ne kužim…'
'Čuj, Marki, a da se konzultiraš s ekspertima?”
'Već jesam. Evo, neku večer na lezbo-chatu razgovarala sam s tri iskusne butch…'
'A?'
'Vi, laici, zovete ih – muškarače.'
'Aha!'
'Kad sam se požalila na svoje brojne ljubavne katastrofe, ismijale su me! Da tko mi je kriv kad sam mekušac? Sa ženom treba grubo i nemilosrdno, tek onda te cijeni! Nikad ne pokazuj da ti je stalo. Umjesto toga, slomi joj srce, baci ga hijenama i smij se grohotom! I tako više puta, sve dok ti ne dopuže natrag, na koljenima. Nemoj se zaljubiti! Žene su kučke, ne zaslužuju tvoje osjećaje…i…šmrc', ponikne Marki glavom i otare suzu, 'ja to sve znam, ali ne mogu. Natjerati sebe da se ponašam kao muška šovinistička svinja. Ja sam lezba koja voli žene…buhuhu…'
'A one druge lezbe, koje ne vole žene, one imaju uspjeha u ljubavi?'
'Nego! Jedna ima vezu sa suprugom lokalnog tajkuna, druga fura paralelku s dvije studentice, a treća svakog tjedna ima drugu.'
'Znaš što, Marki', rekoh uzrujano, 'možeš biti sretna i ponosna što nisi kao one. A večeras na chatu reci da si danas imala ludi seks s udanom frendicom…'
'Misliš ozbiljno?'
'Ni u ludilu! Nego im samo reci tako!!! I možeš me slobodno opisati i navesti moj nick.'
'Razmisli, stara, kaj ak' se pročuje?'
Nek' se pročuje, baš me briga! Toliko, valjda, mogu žrtvovati za best-frendicu. Nego što ću? Dopustiti da je ismijavaju bahate butch lažljivice? Naravno da ne. Nikome nedam da muči Marki. Umjesto toga, vezat ću je lancem i silom dopremiti u ordinaciju nekog prokleto dobrog dentista.
