| 06. 10. 2010.
Ne, ne slatkiš u smislu bombona, čokolade, knedla sa šljivama ili štrudle od jabuka, već slatkiš u smislu da je priča – koju sam slučajno našla, preko twita divnih i nezamjenjivih Smart Bitches – baš nevjerojatna kombinacija sukoba starih i novih medija, ženskih savjeta i granica, upravo one vrste koje Milerama tako voli. Ili, drugim riječima, višestruki fail.
Klik za više o autorici bloga Meals and Miles
No, da počnem od početka. A početak je članak koji je izašao u novom broju američkog izdanja ženskog časopisa Marie Claire, pod naslovom “The Hunger Diaries“. Ako vam se ne da čitati članak, da vam skratim muke: novinarka Katie Drummond napisala je članak o “novom internetskom fenomenu”, skupini blogerica1 koje se bave zdravljem i prehranom, a koje su nedavno održale konvenciju, pod nazivom 'Healthy Living Summit', koja je okupila respektabilnih dvjestotinjak posjetitelja. Cijelu stvar organiziralo je šest blogerica, od kojih je jedna prehrambena stručnjakinja, a druge su amaterke u svijetu dijeta i vježbi, ali eto, blogaju baš o tome – i po tome su poznate u blogosferi. (Za najnoviju kartu odnosa na internetu, pogledajte, usput rečeno, današnji xkcd.)
Pišući članak, novinarka je kontaktirala svih šest blogerica, koje su joj se rado odazvale, odgovorile joj na pitanja, i dopustile joj da citira dijelove s njihovih blogova. Zasad, dakle, sve skupa izgleda kao još jedna od onih priča koje jako često viđamo po drvenim časopisima – Još Jedan Internetski Fenomen, Kako Je Bloganje Peru Učinilo Slavnim, znate te fore i sigurno ste ih vidjeli. Ali.
| 27. 09. 2010.
Istu brendiranu odjeću kao naši modni gurui mogla bi nositi radnica na rubu siromaštva u Vijetnamu ili Kambodži, ona koja ju je proizvela u velikim količinama za 60 dolara mjesečne plaće. Pod pretpostavkom da ju je uspjela iznijeti iz tvornice.
Hrvatska nema neku razvijenu ponudu takozvanih luksuznih modnih brendova, ali se ipak možete nekako opremiti, ako baš želite. Recimo, Armanijeve hlače, Dolce & Gabbana košulja, Kenzov kaput, Guccijeve naočale za sunce, torba Givenchy i tome slično. Dovoljno za potvrdu uspjeha, dozu samopouzdanja, dašak glamura? Možda, na špici subotom ujutro ili već nekom drugom društvenom odmjeravanju, gdje će simbole koje nosite – bili to istaknuti logotipi ili ne - prepoznati i prema njima vas adekvatno kategorizirati. No, istu tu odjeću mogla bi nositi radnica na rubu siromaštva u Vijetnamu ili Kambodži, ona koja ju je proizvela u velikim količinama za 60 dolara mjesečne plaće, pod pretpostavkom da ju je uspjela iznijeti iz tvornice.
| 04. 03. 2010.
Iz editorijala 'Ten'-a, zima/proljeće 2010
Fotografija je, kratko rečeno, glavno oružje modne industrije kojim ona istovremeno gradi savršen, utopijski svijet i iz njega isključuje sve one koji mu nisu novčano dorasli.
Uzmimo za primjer editorijale iz najnovijeg broja Ten magazina. Fotografi Max von Gumppenberg i Patrick Bienert reinterpretirali su Vrli novi svijet na način koji potpuno briše satiričnu, distopijsku narav Huxleyevog djela. Dobili smo naizgled politički ispražnjenu verziju kojoj je bitna samo usklađenost boja: Alfe nose sivo, a Bete likuju što nisu na njihovom mjestu, ali i što nisu na mjestu nižih klasa itd. Naravno, podrazumijeva se da osobe kojima je Ten dostupan znaju prepoznati homage Huxleyu iako on nigdje nije eksplicitno naveden kao inspiracija. Čitatelji moraju, dakle, biti obrazovani, što prevedeno na jezik Vrlog novog svijeta, odnosno na jezik kapitalizma, znači da moraju biti pripadnici jedne od viših klasa.
|
22. 01. 2010.
lifestyle
Vive la carica Vivienne!
