| 25. 10. 2010.
Ekstravagantna tijela: Ekstravagantni umovi
Je li Sajko psycho?
Ovogodišnje netom završeno izdanje festivala Ekstravagantna tijela: Ekstravagantni umovi bilo je posvećeno ideji 'mentalnog zdravlja'. Uz brojne umjetnike i teoretičare zadatak da se bavi ludilom dobila je od kustosica KONTEJNER-a (Ivana Bago, Olga Majcen Linn, Sunčica Ostoić) i Ivana Sajko.
Rezultat suradnje Ivane Sajko s Alenom i Nenadom Sinkauz na zadatku 'ludilo' bilo je koncertno čitanje Prizori s jabukom.
"Tekst koji smo uzeli kao partituru naše izvedbe započinje političkim nalogom za izokretanjem smisla: 'Jabuka nije jabuka. Jabuka je nešto sasvim deseto'..." Fragmente koncertnog čitanja Prizori s jabukom kao i mini intervju s Ivanom Sajko na temu ludila donosimo u video prilogu.
| 04. 10. 2010.
Urbanfestival X (1. - 7. 10. 2010.) bavi se Gornjim gradom i njegovim (ne)mogućnostima.
U našem videoprilogu saznajte više o akcijama ovogodišnjeg UrbanFestivala i participativnom performansu POWER TOWER Verice Kovačevske (FYROM).
| 03. 07. 2010.
Upravo mi je Nataša javila da je preminula Jasenka Kodrnja.
Uzela sam sa police njenu zadnju knjigu, zbirku pjesama Pjesme Galeotkinja koju mi je poklonila pred nekoliko mjeseci kad smo se našle u kavani Dubrovnik.
Bio je hladno zimsko jutro, pijuckala sam limunadu i čekala je.
Ušla je, pogledom me našla, krenula prema meni. Tako je dostojanstvena, pomislila sam, prvi je put vidjevši uživo. Kapa i šal od prošarane riđe-smeđe alpaka vune savršeno su se slagale sa njenim decentnim ružem i izrazito kratkom kosom.
Pomislila sam najgore, a ona je suptilno to i potvrdila: Na pitanje 'Kako ste?', odgovorila je: 'Danas sam dobro'.
| 25. 06. 2010.
The Morning After the Night Before, plesna je kolaboracija koja je počela tamo gdje se završio jedan brak. Maša Kolar i Zoran Marković izveli su je premijerno u sisačkom Gradskom kazalištu, u sklopu Festivala kazališta (16. i 17. 6.), a zatim i u Zagrebačkom plesnom centru (19. i 20. 6.).
Već su Marina Abramović i Ulay svojim performansom pokazali kako je ljubavni rastanak uslovljen prostorom (jer je uslovljen tijelom): mora se doći do točke s koje se zatim treba odšetati dalje. Kolar i Marković nisu otišli u Kinu, ali su nam svojom predstavom svejedno predočili fizički napor koji rastanak zahtijeva. Da Kolar i Marković dobiju svoj Veliki kineski zid, pobrinula se Marta Crnobrnja koja je njihov plesni rastanak smjestila u prostor obiteljskog doma. Riječ je o minimalističkoj scenografiji čiji su pojedini elementi ujedno i rekviziti rastanka.
| 17. 06. 2010.
Četrdesetogodišnju posve specifičnu i jedinstvenu umjetničku praksu Gilberta i Georgea ukratko bih nazvala djelatnim antifašizmom.
Daleko od manifestne aktivističke patetike, njihov stvaralački moto "umjetnost za sve" očituje se u postupcima resemantizacije, odnosno u stvaranju pojmova koji nevidljive mehanizme normativnih praksi društvenog isključivanja i pripadajućeg im nasilja čine vidljivima.
Učnike i smisao njihove dosljedne socio-kritičke umjetničke prakse nalazim potrebnim kontekstualizirati riječima kojima Judith Butler, jedna od najutjecajnijih filozofkinja današnjice, započinje knjigu Excitable Speech: The Politics of the Performative, objavljenu 1997. godine:
"Koja vrsta tvrdnje je posrijedi kad ustvrdimo da smo povrijeđeni jezikom? Jeziku pripisujemo djelatnost, moć ranjavanja, a sebe postavljamo kao objekt te ranjavajuće putanje. Da li bi nas jezik mogao povrijediti da na neki način nismo lingvistička bića, bića kojima je jezik potreban da bi postojala. Je li naša ranjivost jezikom posljedica toga što smo stvoreni u njegovim terminima? Ako smo stvoreni u jeziku, onda ta formativna moć prethodi i uvjetuje svaku odluku koju o njemu možemo donijeti, ranjavajući nas otpočetka svojom prethodnom moći."
| 05. 05. 2010.
Samostalna izložba Rekreacija autorice Ive Kovač otvara se u ponedjeljak 10.svibnja 2010. u 20:00 sati u Galeriji SC u Zagrebu (FB event).
Izložba se može pogledati do subote 15.svibnja.
Iva Kovač - rekreacija VB35 (ulje na platnu)
Koncepcijska izložba Rekreacija na jednom mjestu okuplja radove koji se kritički odnose prema obrazovnom sustavu i obrascima koji se kroz taj sustav usvajaju. Iva Kovač je orijentirana na performativne umjetničke prakse i odnos estetike i etike u performativnoj produkciji.estetike i etike u performativnoj produkciji.
Ova izložba suma je tvoga rada kroz zadnjih nekoliko godina. Možeš li nam reći više o radovima i njihovim polazištima? Kako i zašto je došlo do ideje da sve radove, koji su nastali neovisno jedni o drugima, ujediniš u zajedničku priču kroz ovu izložbu?
Radi se o tri rada nastala kroz zadnje godine studija koji se odnose na moje vlastito iskustvo studiranja a nisu rađeni kroz uobičajeni proces mentoriranja već neovisno ili usprkos njemu.
Poljubac je kritička intervencija u tuđi performans koja služi propitivanju idejnih postavki dotičnoga rada. Kroz njega pokušavam govoriti o obrazovnom sustavu koji puno uspješnije prenosi informacije o formalnim aspektima rada dok se teže nosi s razumijevanjem idejnih postavki.
(Re)produkcija (o radu, osvrt) je rad koji započinje rečenicom pročitanom u ispitnoj literaturi koja glasi: „Žene nemaju potrebu baviti se umjetnošću jer imaju sposobnost rađanja“. Izjavu negiram dijeljenjem serije plakata s likom djeteta i neformalnim razgovorom s publikom o motivima rada koje, kroz institucionalizaciju rada u galeriji, preobražavam u umjetničko djelo.
Rekreacija, ujedno i moj diplomski rad, nadovezuje se na prethodna dva rada, ali se zbog konteksta za koji je stvorena koristi klasičnim, slikarskim medijem i tekstom koji, iako se može tumačiti kao standardno obrazloženje diplomskoga rada, je integralan a ne naknadno dodan. Za razliku od prva dva rada u kojima kroz vlastito prisustvo stvaram rad (izvodim performans), ovdje se osvrćem na performans kao temu, odnosno na jednu od njegovih specifičnosti.
