| 12. 04. 2010. | koncerti
Nedjelja, 18. 4. AKC Medika
Vrata se otvaraju u 20h, koncert počinje u 21h, upad 20kn
Nakon koncerta, do ponoći indie slušaona.
myspace.com/kellyzullo
Dobra zabava? Ne, još bolje: odlična cunterview zabava, točno godinu dana nakon što smo ugostili Mz Sunday Luv. Ovaj put tu je Kelly Zullo, američka kantautorica. Njezini su rekviziti akustična gitara i glas kojim prenosi božji gnjev i još mnogo toga. Zullo zagovara neovisnost u svakom pogledu: jedina poželjna veza je ona između gitare i glasa. Iako ima i laganijih pjesama, većina je izuzetnog intenziteta. Tekstovi nisu bez političkog prizvuka, ali su i vrlo privatni što njezinom nastupu daje posebnu dozu intimnosti. Zullo je proputovala pola Amerike i sada je red na Europu, a prva postaja je Zagreb gdje ćemo je gledati i slušati u nedjelju 18. travnja u AKC Medika. Više o tome tko je Zullo i kakvom se glazbom bavi možete doznati iz nekoliko pitanja koja joj je postavila naša Dora Benc, koja je Kelly pomogla pospojiti europsku turneju.
Hajde se predstavi širem čitateljstvu! Tko si, gdje si, odakle si?:)
Zovem se Kelly Zullo. Kantautorica sam. Ozbiljno sam se počela baviti pisanjem kad sam imala 18 godina. Pohađala sam školu za muzičku produkciju i surađivala s doista sjajnim ljudima. Odatle sam držale opcije otvorenima, pa sam nastavila u nekoliko pravaca - avantura za avanturom… neke su rezultirale glazbom, a neke samo smiješnim životnim anegdotama. Glazba i život imaju ludu vezu jedno s drugim.
Putovala sam u skoro sve istočne gradove Sjedinjenih Država. Odradila sam stotine svirki u različitim klubovima. Snimila sam četiri albuma. Glazba je kao vulkan u meni, ne može dugo mirovati. Ali iskrenost nalazim kroz slobodu, iskrenost koja zaiskri zanimljivim pogledom na život i nađe svoj put do glazbe. Ako nije stvarno u meni, onda nije vrijedno slušanja. Nadam se da mogu makar stati iza svega što pjevam. Mislim da je to važno. Bolje od većine političara, zar ne?
Idem u Europu, na turneju. To je gotovo kao san. Provest ću prvih nekoliko tjedana u Hrvatskoj, odraditi nekoliko gaža i biti turist. Onda idem za Austriju, Njemačku, u Ljubljanju, Prag, Švicarsku...
Putovanja su mi otvorila oči: shvatila sam koliko se toga može dogoditi kad samo izađeš van i radiš ono čime se inače baviš ako imaš vjere u život. I kako su, s rizikom da zvuči banalno, poznanstva koje stvaraš na tom putu i iskustvo autentičnog ja ono što život zapravo jest.
Glazbena scena u Americi...?
... je raznovrsna... a Amerika je ogromna. Tako da možeš puno putovati i nastupati. Vrlo je natjecateljski nastrojeno... Imala sam, naravno, sjajna i ne tako sjajna iskustva... a to je ono što čini život! Sad se mogu jako dobro snaći po Americi bez karte!
Planovi...?
Teško je planirati! Inače, pokušavam planirati četiri do pet mjeseci unaprijed. Tako da ću, kad se vratim iz Europe, zakazivati više nastupa u SAD-u i nastaviti svirati koliko god mogu. Stalno snimam... svakodnevno. Pišem svaki dan. Sve što mogu raditi je snimati glazbu najbolje što znam. Izdajem CD ovaj mjesec i zadovoljna sam njime, tako da se nadam da će to dovesti do nekih drugih stvari. Vjerujem da će se, ako radiš nešto dobro, za to čuti. Tako da možda umjesto planova imam vjeru.
Što očekuješ od europske turneje?
O, sviđa mi se ovo pitanje. Nemam pojma što da očekujem. To je ono što će biti zabavno. Mislim da će biti više na „ti“ s uživanjem u umjetnosti, pogotovo u nečemu što je lijevo od centra, poput ovoga što ja radim. Čini se da više vole stvari koje su drugačije od ljudi u Americi. Samo nagađam. Ako je tako, dobro je. Sve dokle poruka ide... možda je poruka samo ono čime zračiš, kako se doimaš. Samo otvoriš usta i izađe van. Ali moja muzika ima mnogo filozofije u sebi. Dakle – nezavisnost... ljubav prema samoj sebi... introspekcija... s malo anarhije... i ratom protiv svega što je dosadno. Želim stvarati akustičnu glazbu i učiniti je uzbudljivom samo s jednom gitarom i glasom, i napraviti izvrsnu pjesmu.
Što publika može očekivati od tvog nastupa u nedjelju?
Puno energije. Ne nešto što bi očekivala od nastupa s jednom akustičnom gitarom. Imam također pjesama koje su spore i tihe... ali i one su strastvene. Zvali su me akustičnim punkom ili kantautoricom... ali to je suviše kaotično za moj ukus. Nedavno sam ovo što radim nazvala 'akustični punk disko s tekstom Božje srdžbe'.
Ponekada držim pozadinski ritam dlanom kao u plesnoj pjesmi, i volim pjevati o zabludama ljudske misli. O stvarima koje smo naučeni misliti, a koje su pogrešne, i kako bismo se, umjesto toga, trebali voljeti i vjerovati u život. Cilj mi je također da od akustične gitare napravim iskren glas, koji se svira sa snagom, a da su riječi koje se pjevaju uz njega – poruke sa smislom. Potrebne su samo te dvije stvari. Ne treba ti bend... ni bilo što drugo.
