| 15. 11. 2010.
Lamija Begagić (Zenica, 1980) bosanskohercegovačka je autorica koja trenutno živi i radi u Sarajevu. Na nedavno održanom Sajmu knjiga u Beogradu, predstavljena je javnosti njezina nova zbirka priča Jednosmjerno (Fabrika knjiga, 2010). Nakon prve zbirke Godišnjica mature (2006) koju je objavila u Sarajevu (Omnibus), a zatim i u Beogradu (Rende), zanimalo nas je što o svojoj drugoj knjizi ima za reći i zbog čega je kao lajt-motiv knjige odabrala putovanja i kretanje. Begagić je ove godine boravila u Splitu, kao stipendistica rezidencijalnog programa. Više o tom iskustvu možete čitati na blogu koji je za vrijeme svog boravka vodila na adresi - http://splitskost.blogger.ba/.
Američki umjetnik Peter Gardfield ima projekt nazvan Mobile Homes – niz fotografija koje prikazuju leteće kuće, demolirane, iščupane iz temelja. Čini se kako su tvoje priče upravo jedno takvo putovanje: tvoji su likovi često suočeni s ponekada suptilnijim, ponekada očitim gubljenjem tla pod nogama ili kućom koja se kreće htjeli to oni ili ne. Govore li ljudi više o sebi kada su u pokretu?
Moji likovi su u tranzitu svakodnevnice, čak i kad se ne kreću fizički, čak i kad su zarobljeni u slijepoj ulici malog rudarskog naselja načičkanog barakama. U njihove priče učitano je mnogo više od klasičnog mjesta i vremena radnje. Ja, prosto, volim bilježiti te kratke rezove, isječke iz ljudskih života o čemu sam dosta govorila kada sam pričala o Godišnjici mature, a što se ponavlja i u Jednosmjernom. Kada uzmete dio nečijeg života, njegovo parče, pa ga izrežete iz cjeline, kao hirurg neko strano zloćudno tijelo, uvijek imate osjećaj izmještenosti i tog gubitka tla pod nogama. I nije više važno da li se junaci zaista sele iz grada u grad, u potrazi za mjestom gdje će trajnije spustiti kofere ili voze od veterinarske stanice u kojoj su uspavali psa ka kući gdje ih ne čeka niko. Osjećaj je gotovo pa jednak.
| 23. 06. 2010.
Tomislav Čadež misli kako je Život u raju Vlatke Pokos vrhunski roman kakav se rijetko viđa, bolji od svega što hrvatske spisateljice pišu danas. Na stranu što je Čadežov sud smiješan, njegov je hvalospjev romanu hrvatske starlete odlična reklama. Zato Cunterview nudi svoju protukandidatkinju. Nekoga tko odlično piše ne zato što je "ponižena i prevarena" nego načitana i obrazovana žena. Govorimo o prvijencu Olje Savičević Ivančević Adio kauboju (Algoritam, 2010), romanu koji je teško ispustiti iz ruku.
Savičević Ivančević je već poznata hrvatskoj javnosti kao autorica nekoliko knjiga poezije i kratkih priča, a ovim se romanom potvrđuje kao izvrsna pripovjedačica od koje možemo očekivati još puno toga. Smrt u obitelji, život u provinciji, komplicirani međuljudski odnosi, rodne razlike i, naravno, kauboji – samo su neke od tema kojih se spisateljica dotakla u svojoj knjizi.
| 26. 04. 2010.
Prezime Nine Power sve govori. Njezina knjiga One-Dimensional Woman (Zero Books, 2009.) je ljuta knjiga, ali ljuta na nevjerojatno zabavan i konstruktivan način. Riječ je o vrlo snažnom i subverzivnom djelu koje bi sve feministkinje i žene koje to nisu trebale držati pored uzglavlja. Power na samom početku postavlja bitno pitanje: Gdje su nestale sve zanimljive žene? I daje objašnjenje zbog čega se može učiniti da ih nema: konzumerizam je učinio svoje.
Na sedamdesetak stranica, Nina Power poručuje da se feminizam mora pooštriti, istrguti iz veselog, šopingholičarskog sna u kojem se ženama nudi razblažena, kapitalistička verzija emanicipacije, po kojoj su i žene poput Sarah Palin – feministkinje, iako su, politički gledano, nešto posve suprotno.
| 29. 03. 2010.
Naslovnica knjige
Kathy Griffin je svoju autobiografiju Official Book Club Selection reklamirala gdje je stigla i uspjela je – naručili smo je, pročitali i, naravno, uživali. Griffin je opisala svoj put od neugledne djevojčice koja se od školskih nasilnika naučila braniti humorom, do poznate komičarke koja kruh zarađuje ismijavajući hollywoodske zvijezde. Govorila je i o ozbiljnijim stvarima, uključujući i priču o starijem bratu – pedofilu. Otvoreno je pisala o vlastitom promiskuitetu, o propalom braku i nizu drugih, s komedijom nespojivih stvari. Čitava je knjiga, bez obzira na nešto ozbiljnija poglavlja, jako zabavna i pisana u prepoznatljivom stilu njezinih stand up nastupa. Uostalom, sam naslov knjige udara u američku svetinju, Oprah Winfrey, pa ako ni iz jednog drugog razloga – knjigu bi trebalo pročitati makar zbog toga što je Griffin rijetko hrabra žena koja želi slavu i novac, ali bez ulizivanja. (7.8/10)
| 24. 03. 2010.
Pažnja! Pažnja! Knjiga koja nam je trebala i koju smo napokon dobile! Govorimo, naravno, o novoj knjizi Mime Simić Otporna na Hollywood - ogledi iz dekonstrukcije tvornice snova.
Za Simić nema svetih krava: svaki je hollywoodski film, redatelj, lik materijal za ozbiljnu analizu. Da, tako je – i Willy Wonka. Pogotovo on! Treba imati na umu da je pozicija iz koje Simić vrlo dosljedno analizira i kritizira američki Bollywood – pozicija rodno i spolno osviještene kritičarke. Ona se koristi svim raspoloživim sredstvima kako bi film uhvatila za rogove, ali najčešće piše iz queer perspektive iz koje se najbolje vidi koliko je Hollywood umjetno sladak i neprirodno straight. Svako je skretanje – silazak s platna, odlazak na marginu. Otporna na Hollywood, međutim, pokazuje da je upravo to skretanje jedini način da film doista pogledate. Bez tih interpretacijskih diverzija – odlazak u kino svodi se na puko jedenje kokica i ispijanje Coca-Cole.
Uostalom, ako čitate ovaj tekst znači da se već skrenule i na pravom ste putu. Dodajte tome i knjigu Mime Simić i nikada se više nećete izgubiti. Pogotovo ne u kinu. (10/10)
| 04. 03. 2010.
Koja je sličnost između poezije i kaktusa? Oboje bodu.
Politika i erotika njezine su omiljene teme - prvu poezija obično zaobilazi, nastojeći ostati čistih ruku, a kako Asju u pjesništvu zanima nešto drugačiji tip higijene, ona politiku bez straha doziva u pjesnički ring. Erotici također pristupa iz perspektive teške kategorije: uvriježeni intimizam zami jenjen je porno-kadrom koji, suprotno očekivanom, uvijek ostavlja "mjesta za još". Obje ove teme obilježene su izrazi tom sviješću da se govori iz pozicije ženskog subjekta, pa se Asjinu poeziju može čitati i kao feminističku, angažiranu na poseban način, sredstvima ironije i demistifikacije, kojima obara stereotipe i brani se od banalnosti.
Ukratko, riječ je o poeziji spremnoj na dvoboje, koja brižno glanca svoju oštricu uperenu prema svijetu, no prihvaća čitatelja prijateljski: njemu je, osim pokojeg uboda, namijenjen prvenstveno glasan smijeh.
Cijena: 75kn
Dizajn i prijelom: Vladimir Končar.
8-minutni intervju za Antenu 101-ice u kojem Asja Bakić otkriva kako je nastala zbirka, obrazlaže svoje feminističke poglede, dotiče se politike i pornografije na duhovit i britak način, baš kao i u svojoj zbirci poezije možete poslušati ovdje:
| 03. 03. 2010.
Pobjeđuje onaj kojem je najmanje stalo - naslovnica
Friška iz tiska izašla je prva knjiga priča Maje Hrgović
Pobjeđuje onaj kojem je manje stalo jedno je od pravila svijeta u kojem – u samom srcu grada, ali daleko od blještavila centra – žive nesvakidašnje junakinje i junaci; oni koji svoje pivo ispijaju u birtijama uz prugu, u četvrtima što se preko noći ruše i pretvaraju u velike šoping-zone.
No, pravila su tu da se krše.
Branitelj koji štrajka glađu tražeći da mu ponovo izgrade kuću koja se urušila sama od sebe, muškarac koji napušta obitelj kako bi s neznankom proživio privid slobodnog mladenaštva, djevojka koja u pijanom noćnom pohodu iz vlasnikova naručja otima čivavu… svima je zajedničko jedno: ako pobijediti znači ne osjećati ništa, onda to nije igra za njih.
