| 09. 07. 2010. | izložbe
U subotu, 10. srpnja u 12h u Galeriji ULUPUH u Tkalčićevoj 14 u Zagrebu otvara se izložba modnog dizajna TATTOO – Jennifer Đawn. Izložba je multimedijalni projekt dviju modnih dizajnerica Jadranke Hlupić Dujmušić i Andrijane Subotić Pjajčik, a moći će se pogledati do 19. srpnja, radnim danom od 10 do 20, a subotom od 10 do 13 sati.
Predgovor Željke Jelavić
Tatauiranje, ili tetoviranje kako se uvriježilo, pogrešno, govoriti u nas, jedan je od najstarijih načina ukrašavanja ljudskoga tijela. Riječ koju smo usvojili potječe sa Tahitija gdje tatau označava kuckanje. Iako tatauiranje najčešće povezujemo sa Polinezijom te Maorima na Novom Zelandu, poznaju ga i na drugim stranama svijeta od sjeverne Afrike, preko južne i srednje Amerike do Europe.
Modne dizajnerice Jadranka Hlupić Dujmušić i Andrijana Subotić Pjajčik za svoj su zajednički multimedijalni projekt odabrale tatauiranje kao sociološki i kulturni fenomen u suvremenom društvu, i to odjevnim predmetima, fotografijom, plesnim performansom, a sve uz suradnju fotografa Roberta Rajtića, umjetnika svijetlosti Gordane i Zorislava Šojata i koreografkinje Andreje Široki.
Svoj rad temelje u različitim funkcijama koje je tatauiranje imalo kroz povijest te u različitim društvima: od oznake položaja i statusa pojedine osobe u društvu, do zaštite od zlih sila ili oznaka pripadanja pojedinim grupama i zajednicama.
Koncept same izložbe ima polazište u trima elementima: formi, motivu tatuiranja i materijalu izrade.
Forma
Jednostavnost formi upotrebnih predmeta poput čaše, vaze ili lampe dizajnera Poula Henningsena, Arne Jacobsena, Philippea Patricka Starcka te Mustafe Forta bila im je inspiracija za modni dizajn, što je zapravo znatno rjeđi slučaj nego li obratno kada se modni motiv koristi na produkt dizajnu. Ne samo da ti oblici korespondiraju sa tijelom, nego i savršeno naglašavaju tatau motiv.
Motiv tatuiranja
Koristeći različite motive od kojih se neki doimaju arhaično, gotovo prirodno stapajući se sa formom tijela, do onih koji jasno pokazuju pripadnost modernoj zapadnjačkoj kulturi autorice stavljaju znak pitanja na samorazumljivost kriterija i podjela. Što je izvorno, prirodno, vječno? Što je konstrukcija? Tatauiranje otvara niz mogućnosti za propitivanje i poigravanje sa vlastitim društvenim pozicijama i identitetima. Preslagivanje i poigravanje sa spolnim i erotskim, ritualom, boli i žrtvom. Majstorska neukost – pogrešno napisano ime ispod srca, simbola ljubavi i pripadanja, poslužila je tako autoricama kao naslov izložbe. Tako Jennifer Đawn dobiva novu ulogu i novi život. I u novom preslagivanju ostaje ipak jedna konstanta, ona je tako ljudska, usprkos manama, istrošenosti, promašenim snovima – dio je vrlog divnog svijeta, optimistično najavljuju autorice.
Materijal
Materijal kojeg koriste za izradu odjevnih predmeta je najlon - sintetizirani polimer iz skupine poliamida što ga je prvi put sastavio 1935. godine Gerard J. Berchet. Upotreba najlona je danas tolika raširena i sve prisutna da se doima gotovo prirodnom. Najlon je materijal dovoljno prozračan, transparentan, fluidan da savršeno odgovara zahtjevima autorica koje u galerijskom prostoru modni dizajn ne koriste kako bi prvenstveno zadovoljile odjevnu funkcionalnost, već upravo suprotno, modni dizajn strukturiraju kao dio artističkoga izraza.
Radovima Tattoo - Jennifer Đawn autorice se poigravaju i propituju složene odnose prirodnog i konstruiranog, osobnog i zajedničkog, tradicionalnog i modernog, modnog dizajna u službi odijevanja i umjetničkog izraza, no najvažnija poruka glasi, kako kaže Jadranka Hlupić Dujmušić: „Stavljajući 'svoje naočale' u odnosu na svijet, slavimo tolerantan svijet želeći vjerovati da će pobjedničku srećku u lutriji života izvući oni koji pokušavaju vratiti čovječnost koju smo izgubili.“
