Suck squeeze bang blow: od umjetnice do automehaničara i nazad

CUNTERVIEW.NET | 14. 06. 2010.

Zagrebačka umjetnica Dina Rončević (1984.) za svoj je diplomski rad obradila vlastito iskustvo prekvalifikacije za automehaničara i zajedno ga s kustosicama Anom Kovačić i Anom Kutlešom predstavila zagrebačkoj publici. Izložba Suck squeeze bang blow govori, prije svega, o šovinizmu s kojim se Rončević susrela u automehaničarkim radionicama:

"Kad sam upisala autoškolu, bio je kraj četvrte godine na faksu i shvatila sam da tu ima veliki rodni problem kojim bi se bilo lijepo pozabaviti u diplomskoj radnji, pa sam sa završetkom te četvrte godine upisala prekvalifikaciju za automehaničara u srednjoj Elektrostrojarskoj obrtničkoj školi. Trebala sam odraditi 1800 sati prakse u radionici koju sam na kraju sama tražila jer mi nitko nije rekao kome da se obratim."

Prije nego su je primili u Volvo servis, gdje je stažirala jednu školsku godinu, Rončević je dobila odbijenicu u sedam različitih automehaničarskih radionica, iako je govorila da bi asistirala besplatno. No to je bio tek početak. Ubrzo joj je postalo jasno koje je njezino mjesto među 'kolegama':

"Moja je pozicija mogla biti – ili gola na kalendaru, nešto njima ugodno oku, objekt koji se muva po radionici i ne treba raditi ništa osim čistiti – ili pozicija nekoga tko u potpunosti preuzme njihove obrasce ponašanja – nameće se, asertivan je i gura se bez temelja."

Rončević se odlučila za poziciju koja joj nije bila ponuđena – nije pristala biti ni ukras, ali ni usvojiti obrasce ponašanja koji bi joj na duže staze omogućili da se nastavi baviti ovim poslom:

"Davali su mi da čistim. Neki od kolega su mi se uvaljivali, a jedan od šefova rekao da sam glupa i da zato ne znam kupiti pravi dio. Ta mi je atmosfera bila nepodnošljiva i odlučila sam da to neću nastaviti raditi."

Ipak Dinino odustajanje ne možemo protumačiti kao mahanje bijelom zastavicom jer njezino iskustvo ima dalekosežne posljedice, ne samo po samu umjetnicu, već i za one koji su prisustvovali otvorenju izložbe i za one koji će je do 19. 6. još uspjeti pogledati u galeriji Miroslav Kraljević. Pozitivne, naravno, jer razloga za optimizam - ima.

Autorica je izložila i dokumentaciju procesa prekvalifikacije

Uzmimo na primjer promjenu zakona koja bi umjetnici, da je prekvalifikaciju započela koju godinu kasnije – omogućila da u svjedodžbu umjesto automehaničar – upiše automehaničarka. Kako Rončević kaže – ako ništa drugo, makar zakon prisiljava ustanove da budu rodno osviještene. Osim toga, negativno iskustvo Rončević je imala samo s vlasnicima radionica, odnosno, s onima koji su imali mogućnost da joj daju odgovornost, ali to nisu činili. Ljudi koji s automehaničarskim radionicama posluju – kao na primjer tokari, vlasnici dućana za autodijelove i drugi – na njezin su interes i entuzijazam gledali blagonaklono i čak s oduševljenjem.

Iako možda više nikada neće raditi u automehaničarskoj radionici, Rončević ne planira tako lako odustati od svog interesa za mehaniku. Umjetnica, naime, planira nastaviti rad koji je nedavno započela. Riječ je o vezu po tehničkim nacrtima, što predstavlja zanimljiv razvoj ideje koju smo mogli vidjeti i na ovoj izložbi: spoju mehanike i tekstila.

Rončević je prije nego je upisala Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, završila Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna, tekstilni smjer i u svom je diplomskom radu iskoristila svako od tih iskustava i međusobno ih povezala na neuobičajen način.

Osim daljnje tekstilne interpretacije mehaničkog, Rončević planira pokrenuti i radionicu kojom bi ženama pokušala približiti osnove automehanike:

"To vidim kao dugoročni projekt, nešto što bih možda radila vikendom – da vidim kako stvari funkcioniraju u odnosu sa ženama, s muškarcima koji bi možda htjeli raditi na tome. Najproblematičniji je, u svakom slučaju, komercijalni moment takvog poduhvata."

Izložba Suck squeeze bang blow ima snažan feministički predznak i razotkriva spolnu i rodnu diskriminaciju s kojom se većina žena nema prilike susresti jer ih mehanika ne zanima / ne bi trebala zanimati. Naravno, lakše je ukazati na mizoginiju u automomehaničarskoj radionici nego na likovnoj akademiji, što ne znači da je u akademskim krugovima nema. Stoga je rad Dine Rončević itekako dobrodošao. Prije svega jer odlično ilustrira versatilnost ženskih interesa, ali i zato što pokazuje kako je angažirana nota suvremenoj umjetnosti prijeko potrebna. Prostorne instalacije, kolaži, kalendar, program prekvalifikacije, dokumentacija – sve to svjedoči da riječi suck squeeze bang blow ženama mogu značiti i znače više od kolokvijalnih riječi za seks ili četverotaktni motor.