|
23. 06. 2010.
knjige
Tomislav Čadež misli kako je Život u raju Vlatke Pokos vrhunski roman kakav se rijetko viđa, bolji od svega što hrvatske spisateljice pišu danas. Na stranu što je Čadežov sud smiješan, njegov je hvalospjev romanu hrvatske starlete odlična reklama. Zato Cunterview nudi svoju protukandidatkinju. Nekoga tko odlično piše ne zato što je "ponižena i prevarena" nego načitana i obrazovana žena. Govorimo o prvijencu Olje Savičević Ivančević Adio kauboju (Algoritam, 2010), romanu koji je teško ispustiti iz ruku.
Savičević Ivančević je već poznata hrvatskoj javnosti kao autorica nekoliko knjiga poezije i kratkih priča, a ovim se romanom potvrđuje kao izvrsna pripovjedačica od koje možemo očekivati još puno toga. Smrt u obitelji, život u provinciji, komplicirani međuljudski odnosi, rodne razlike i, naravno, kauboji – samo su neke od tema kojih se spisateljica dotakla u svojoj knjizi.
|
23. 06. 2010.
poduzetništvo
Klik za brošure o fair tradeu
Fair trade proizvodi ostvaruju promet od oko tri milijarde eura godišnje, sve vrijeme financijske krize bilježe značajan porast, a oko osam milijuna ljudi na svijetu ne živi u siromaštvu zahvaljujući poštenoj trgovini.
Dok pijete kavu za deset kuna na splitskoj Rivi, uzmimo, mala je vjerojatnost da je jedna od misli koje vam kruže glavom usmjerena na trgovinski put koji je ta kava prešla da bi se našla u vašoj šalici. U najkraćem, taj bi put mogao biti ovakav: sirova kava je uvezena iz Etiopije, zemlje iz koje potječe biljka čije se sjemenke koriste za pripravu kave, i plaćena je oko jedan dolar za kilogram. Nakon prerade se u razvijenim zemljama od te količine posluži oko 80 napitaka, čija se pojedinačna cijena u prosjeku kreće između jednog i tri dolara. U tom lancu svi zarade, osim one prve ruke, pogotovo radnika na plantažama kave, koji najčešće rade gotovo u ropskim uvjetima. Slična je situacija s čajem, bananama, kakaom, pamukom, šećerom, koji dolaze iz zemalja Trećega svijeta. Zalažući se za pošteniju raspodjelu zarade na tim gotovim proizvodima ili sirovinama, još je šezdesetih godina započeo pokret fair trade ili pravedna trgovina, kojoj je u osnovi poticanje plaćanja poštene cijene proizvođačima u zemljama u razvoju, čime im se osigurava isplativost, održivost i konkurentnost.
|
14. 06. 2010.
galerije, otvorenja, intervjui
Zagrebačka umjetnica Dina Rončević (1984.) za svoj je diplomski rad obradila vlastito iskustvo prekvalifikacije za automehaničara i zajedno ga s kustosicama Anom Kovačić i Anom Kutlešom predstavila zagrebačkoj publici. Izložba Suck squeeze bang blow govori, prije svega, o šovinizmu s kojim se Rončević susrela u automehaničarkim radionicama:
"Kad sam upisala autoškolu, bio je kraj četvrte godine na faksu i shvatila sam da tu ima veliki rodni problem kojim bi se bilo lijepo pozabaviti u diplomskoj radnji, pa sam sa završetkom te četvrte godine upisala prekvalifikaciju za automehaničara u srednjoj Elektrostrojarskoj obrtničkoj školi. Trebala sam odraditi 1800 sati prakse u radionici koju sam na kraju sama tražila jer mi nitko nije rekao kome da se obratim."
Prije nego su je primili u Volvo servis, gdje je stažirala jednu školsku godinu, Rončević je dobila odbijenicu u sedam različitih automehaničarskih radionica, iako je govorila da bi asistirala besplatno. No to je bio tek početak. Ubrzo joj je postalo jasno koje je njezino mjesto među 'kolegama':
"Moja je pozicija mogla biti – ili gola na kalendaru, nešto njima ugodno oku, objekt koji se muva po radionici i ne treba raditi ništa osim čistiti – ili pozicija nekoga tko u potpunosti preuzme njihove obrasce ponašanja – nameće se, asertivan je i gura se bez temelja."
Rončević se odlučila za poziciju koja joj nije bila ponuđena – nije pristala biti ni ukras, ali ni usvojiti obrasce ponašanja koji bi joj na duže staze omogućili da se nastavi baviti ovim poslom:
